 
   
   
 Na beogradskih 30 i kusur oko 10 seo sam u firmin auto, svima dobro poznatu Zastavu 101! Auto je par godina mator, ima 18kkm, nema plin

Prvi utisci, dobro poznat miris Zastavinog automobila, sauh, itd... Pali se ljuta mašina i posle blinkanja lampice za aku, nastavi svoj normalan rad (trese kao autobus sa lošom lamelom), prepoznatljivi zvuk auspuha... Krećemo mi polako, retrovizori su potpuno neupotrebljivi, osim donekle unutrašnjeg. Na moje iznenadjenje, menjač nije mnogo raz*eban i ni jednom nisam promašio brzinu. Auto ne ide baš nešto, ali barem lepo troši
 Brzine do 80kmh lepo podnosi, čak se u petoj na 80kmh, može pričati u kabini... Sve vreme sam mislio da će stati negde, da li će menjač izleteti iz brzine... Međutim na kraju priče stigli mi čitavi nazad, pogledam auto i nešto mi ga bi žao... Sad razumem kad vozači Zastave kažu da auto ima dušu, mada mi je potpuno nezamislivo kako su ljudi nekad u tom autu vozili na desetine hiljada kilometara godišnje...
 Brzine do 80kmh lepo podnosi, čak se u petoj na 80kmh, može pričati u kabini... Sve vreme sam mislio da će stati negde, da li će menjač izleteti iz brzine... Međutim na kraju priče stigli mi čitavi nazad, pogledam auto i nešto mi ga bi žao... Sad razumem kad vozači Zastave kažu da auto ima dušu, mada mi je potpuno nezamislivo kako su ljudi nekad u tom autu vozili na desetine hiljada kilometara godišnje... 
        




 
 


 
 


